Zvjezdasta sitarica



Myriostoma coliforme


Ruben Knežević


Prvi nalaz Zvjezdaste sitarice u Primorsko-goranskoj županiji
Rijetka i zaštićena Myriostoma coliforme pronađena u Parku Mlaka

Na 6 – 10 zvjezdastih krakova uzdiže se kao kakva puškarnica ili kolonada, a na ovoj opet kugla s rupicama koje kao da su nastale od pogrešno upućenih metaka; kroz njih, naravno, ona, poput prave puhare, ispuhuje svoje spore.

(Ivan Focht, Gljive dubrovačkog kraja /1974/, str. 97-98.)

Spuštajući se za ljepših zimskih dana pješice u grad s Turnića, ponekad se na Podmurvicama sjetim krenuti prečicom kroz negdašnji Giardino Pubblico (danas Park Mlaka) te usput provjeriti kako napreduje tamošnji gljivlji svijet. Uz ostatke kasnojesenskih puza (Armillaria mellea), ove se zime ondje moglo naići na u Rijeci poprilično čestu Običnu dvolisnicu (Schizophyllum commune), a također i na mlade primjerke Šarene tvrdokoške (Trametes versicolor) koji su izbijali na ponekom deblu crnike. Na istočnom dijelu parka raste uza stariji hrast medunac i prekrasan primjerak Plosnate sjajnice (Ganoderma applanatum). Najprijatnije me, međutim, upravo o Valentinovu (14. 2. 2013.) iznenadila oveća zvjezdača smeđe-sivkaste boje na koju sam slučajno naišao u grmlju uza sam kameni puteljak, na prijelazu iz gornjega u donji dio parka, na njegovoj dakle južnoj strani. Istoga je dana, na neformalnom okupljanju nekolicine riječkih gljivara, biolog Marko Randić gljivu odmah determinirao kao Zvjezdastu sitaricu (Myriostoma coliforme), napomenuvši da se radi o izuzetno rijetkom nalazu i zaštićenoj vrsti. Već osušeni primjerak predočen je i na sastanku gljivara u „Ožujki“ dana 18. 2. 2013.

Opis i stanište
Vrsta Myriostoma coliforme jedini je predstavnik roda Myriostoma unutar porodice Geastraceae (red Lycoperdales, odjeljak Basidiomycota). Primjerak pronađen u parku na Mlaki bio je pomalo prosušen, s raspucanom vanjskom ovojnicom (egzoperidijem) koja se već zvjezdasto razgranala u šest krakova, od kojih su neki bili dodatno polurascijepljeni. Izbačeni krakovi počeli su se podvijati pod plodište čime su ga pomalo izdignuli od tla. Promjer cijele gljive, s već izbačenim i podvijenim krakovima, iznosio je petnaestak cm. Promjer plodišta (koje podsjeća na ono u puhare) iznosio je oko 8 cm, a na vanjskoj ovojnici vrećice sa sporama (endoperidiju) bilo je vidljivo dvadesetak rupica oko kojih su se nazirali smeđi tragovi već odbačenih spora (spore se raspršuju kada kapi kiše padnu na endoperidij, stvarajući time zračne mjehuriće unutar vrećice sa sporama koji tada, kroz rupice, istisnu spore van). S donje je strane plodišta bilo vidljivo više kratkih stručaka (visine nekoliko mm) ili stalaka kojima se ono oslanja na ostatke egzoperidija. Pored spomenutih rupica, ovi su sićušni stručci još jedna specifičnost te gljive. Pace (Atlas gljiva, 1977; 26) uza spomen “sitasto-rupičastog” endoperidija navodi i to da Myrostoma stoji na “zvrkastom stručku”, ali propušta istaknuti činjenicu postojanja više takvih stručaka.

Myriostoma coliforme nejestiva je gljiva, odnosno bez gastronomske vrijednosti. Pojavljuje se kasnije u godini, u šumi na suhim i pjeskovitim tlima, u blizini grmlja (B. Cetto, I funghi dal vero 4, 2006; 1636). Božac(Enciklopedija II, 2008;1602) također, vrlo sličnim riječima spominje njezino pojavljivanje “potkraj ljeta, na sunčanim i pjeskovitim tlima u blizini grmlja”. ECCF-ov prijedlog za uvrštenje ugroženih gljiva u Bernsku konvenciju o zaštiti divljih vrsta i prirodnih staništa (T-PVS 2001-34; 28) navodi kao stanište Myriostome coliforme dobro prosušena tla, bogata dušikom, u listopadnim i mješovitim šumama, vrtovima, uza živice, ceste te na travnjacima. Španja (Gljive priobalja, 2005, 83) govori o staništu “na škrtoj pjeskovitoj zemlji”. Focht (Gljive dubrovačkog kraja, 1974; 98) čiji je nalaz izgleda najprije zasvjedočen u Hrvatskoj, piše da je ovu gljivu pronašao “kraj Skalice na Lokrumu, uz rub pješčane staze”. Crvena knjiga gljiva Hrvatske (2008; 285) napominje da gljiva živi “kao saprotrof tla u šumama, parkovima, grmljacima, vrtovima i na pješčarskim staništima” te da voli “toplije lokalitete”, a “plodišta se razvijaju od jeseni do proljeća”. Prema potonjem određenju, stanište u parku ne bi dakle bio izuzetak.

Nazivlje
Kad je riječ o hrvatskom nazivu ove gljive, prevedenica s grčkoga/latinskog bila bi „Mnogousna sitarica“ (grč. myrios = mnoštvo + stoma = usta; lat. colum = sito, cjedilo + forma = oblik), što asocira na rupice kao na mnoštvo ustiju. Prikladniji je ipak hrvatski naziv „Zvjezdasta sitarica“ (Crvena knjiga gljiva Hrvatske, ibid.) jer upućuje na očitu sličnost sa zvjezdačama. Božac (Enciklopedija II, ibid.) naziva je „Zvjezdasta cjediljka“ (točnije bi ipak bilo „sitarica“, budući da spore u prahu izlaze kroz rupice na endoperidiju kao kroza sito, dok cjediljka više asocira na protok tekućine). Mario Španja koji živi na Braču (gdje je zabilježen jedan od nalaza ove gljive, vjerojatno njegov) naziva je Sitastom zvjezdačom (Gljive priobalja, ibid.). Focht (Gljive dubrovačkog kraja, 97) daje samo njezin latinski naziv, a opisuje je kao „'zemaljsku zvijezdu' čudesnih oblika“. Pace (Atlas gljiva, ibid.) navodi samo ime roda Myriostoma što je prevoditeljka A. Vrtar nazvala jednostavno „sitarica“. To je izgleda prvi spomen ove danas usvojene mikološke kovanice u hrvatskoj literaturi. Na Internetu je moguće pronaći i druge, manje precizne nazive (Rupičasta puhara, Zvjezdasta gljiva). Od stranih autohtonih naziva najpoznatiji su engleski „Pepper pot“ i „Salt-and-pepper shaker earthstar“, a oba upućuju na soljenku/paprenku, odnosno posudice za sol i papar. Njemački naziv Sieb-Erdstern (Zvjezdača sitarica) gotovo je istovjetan hrvatskomu nazivu.

Ugroženost i zaštita
Myriostoma coliforme rijetka je i zaštićena gljiva u više zemalja. Na popisu je među 33 gljive koje su predložene za unos u Bernsku konvenciju. U Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske imenovana je osjetljivom vrstom (VU). Navedena su ondje svega tri dotadašnja nalaza u Hrvatskoj, jedno na Braču, a druga dva u okolici Dubrovnika. Vjerojatno je riječ o jednom, već spomenutom Fochtovu nalazu na Lokrumu te evenutalno još jednom na Lokrumu ili u okolici, a brački je nalaz moguće Španjin. Božac navodi u Enciklopediji i svoj nalaz “uz planinsku stazu na Okiću”. Prije moga riječkog nalaza (14. 2. 2013.) gljiva je pronađena 9. veljače o. g. i u Istri, što je zabilježeno na gljivarskim forumima (Boletus i GD Našice). Istu je pronašao i nalaz objavio gljivar iz Poreča pod nadimcima “Centar” i “miromiro” (punim imenom Miroslav Praskalo). On je na putu, ispod cedra, pronašao više primjeraka zvjezdaste sitarice promjera 6 cm. Treba i napomenuti da se u radu Z. Tkalčeca i dr. (Survey of the gasteral basidiomycota /fungi/ of Croatia, Nat. Croat. 2-2005, 111) navodi još jedan nalaz M. coliforme koju je pronašla hrvatska mikologinja Milica Tortić (1920. – 2008.), ali bez bližih detalja (drugi dubrovački nalaz naveden u Crvenoj knjizi?). Podatak je preuzet iz njeznih neobjavljenih bilješki (1956. – 1989.) koje su danas u posjedu Hrvatskoga mikološkog društva. Riječki je nalaz stoga tek šesti ili sedmi dostupni evidentirani nalaz u Republici Hrvatskoj. Usto što je prvi u Primorsko-goranskoj županiji, on ukazuje i na moguću rasprostranjenost ove gljive uzduž cijele jadranske obale.

Park Mlaka (F. Bazarig projektirao ga je davne 1874.) nekad je bio poznat i po raznovrsnosti biljnih nasada (usp. Šumarski list 114 / lipanj 2006, 20). Ovim će nalazom on svakako ostati zabilježen i u hrvatskim gljivarskim i mikološkim krugovima. Možda će i taj detalj dijelom potaknuti odgovorne da ovom parku što prije vrate njegov stari, a danas gotovo zaboravljeni botanički i društveno-kulturni sjaj.