Posjetili smo Rogi

 Piše:Milić M.

Naš predsjednik Predrag uvijek nam priredi poneko iznenađenje. Najčešće se ona kreću u okvirima godišnjeg Plana rada pa samim tim i nisu baš prava iznenađenja. Jedino su njihovi termini za nas koji ne mislimo uvijek kao predsjednik, pomalo nepredvidivi. Mjesec, dva ili šest prije ili poslije ne računajući vrijeme punog mjeseca.
Jer Plan se mora realizirati a predsjednik je za to da to organizira i sprovede. A i novi izbori u Udruzi su blizu pa valja se pripremiti ne daj bože da se pojavi "konkurencija".
I tako u sedam najvrućih dana u godini izvedosmo dva za nas najatraktivnija izleta. Ono zapravo i nisu rekreativni već više radni izleti pa nije baš nekako drugarski ne odazvati se na njih a doći na one "rekreativne".
Mi članovi Udruge kao dio demokratskog društva svjesni značaja volonterskog rada i velikog utjecaja civilnog društva na globalnu evropsku a posebno hrvatsku vanjsku i unutarnju politiku odazvali smo se u punoj gljivarskoj opremi.
I kaže nama predsjednik:" Već danima dnevna temperatura ne silazi ispod 35 stupnjeva a kiše redoviti obilaze Primorje i Gorski Kotar. To su vrlo nepovoljni uvjeti za rast i općenitu održivost mikoflore što nas kao njihove najveće zaštitnike treba dodatno zabrinjavati. O konkretnoj štetnosti ovakvih uvjeta u dijelu RH koji je pod našim monitoringom, nemamo podataka. A i Hrvatski mikološko gljivarski Savez analizira stanje i priprema neku strategiju kako bi se nepovoljni učinci umanjili.
Moramo malo obići staništa gljiva posebno roda Edulis na teritoriju općine Klana i Skrad - Delnice.
Istražuivački rad voditi ću osobno a kao ispomoć stiže nam i Glavni tajnik HMGS sa ekipom stručnjaka iz GD "Sesvete".
Logistiku će kao i do sada voditi Blanka uz pomoć Luke kji će pored gljivarskih obaveza raditi i na plinskom roštilju.. Amen"., završi on sjedne u najnoviji model "Škode" i uz cviljenje Baruimovih guma uputi se starom cestom u Kupjak.
Isto radimo i mi. U brzini sjedamo u drugi auto, pa nas je negdje po 5-6, jedni drugima u krilo a ruksake držimo na glavi. Pravo mobilno stanje.
U Kupjaku nalazimo predsjednika Predraga u tek otvorenom kafiću kako sa Glavnim tajnikom HMGS gospodinom Brankom razrađuje operativni plan monitoringa. Oba su vrlo smrknutih i zabrinutih lica i samo klimaju glavama. Teški su ovo trenutci za ljubitelje gljiva posebno nas koji smo se statutarno opredjelili za zaštitu gljiva.
Sjedamo i mi i naručujemo kavicu. Možemo sebi taj luksuz dozvoliti jer smo išli starom "Lujzijanom" pa nismo platili cestarinu.

Sad i Glavni tajnik diže desni kažiprst ,usmjeri ga u pravcu Skrada i odlučno zapovijedi:: " Formirati kolonu i pravac mjesto Rogi, Amen," reče i on pa krenusmo u pokazanom pravcu.
Skrećemo lijevo po makadamu i oblacima pjeska i prašine. Začas su svi automobili iste sive boje pijeska. Besplatno su "metalizirani". Nije uvijek sve zlo za zlo.
Parkiramo na jednom proširenju šumske ceste, uzimamo gljivarski pribor i neophodne bočice sa vodom. U manjim grupicama ulazimo u svijet šume. Opalo lišće od prošle jeseni tek sada se je podiglo kao spužva pa šušti pod našim nogama.
Sve je jednoliko i vrlo je teško razlikovati i pronaći gljivu koja je ispod ili u nivou lišća. Polagano skidamo dio po dio odjeće, okrećemo kape,brišemo znoj a rezerve vode su na 50%.
Nakon pola ure zamaranja očiju, pronalazim polusuhu rusulu. Mislim da je to nekada bila Cianoxsanta ili kako bi mi to zvali ljubičasto-zelena krasnica. Ova nema te karakteristične boje jer je ostarjela ali joj se listići "mažu" a ne lome. Miris obzorom na stanje je pomalo neugodan.
I tako redom nalazimo Rusule,Boletuse,Lactariuse, Amanite i razne druge ostatke iz prošlih vremena kada su ovdje "živjele" gljive.
Zaključujem da je moj gljivarski "tulum" okončan pronalaskom bijednih 4 primjeraka polusuhih gljiva.
Namjeravam se priključiti logistici koju vode Blanka i Luka. Hodajući prolazim kroz malo goransko mjesto Rogi. Prava idilika. Samo crveni krovovi kućica otkrivaju da je ovdje ljudska naseobina. Ne primjećujem nikoga od stanovnika. Ispred jedne kuće ipak je parkiran novi "Fiat Punto" kao dobar znak da ovdje ipak život teče.
Izlazi stasiti pedesetogodišnjak zavidnih gustih brkova i upire pogled u mene i gljivarski nož na mom pojasu od hlača.
Pozdravljam ga i predstavljam se nakon čega se i on ponaša "domaćinski". Sjedamo i uz domaću kruškovaču i kavicu saznajem da se radi o domaćem čovjeku, goraninu, Mihelčić Matu koji sa suprugom i kćeri ovdje živi već dugi niz godina. I kaže da mu je jako lijepo u što ne sumljam.
Inače u samom mjestu živi 9 stanovnika većinom starije dobi i samci. On je ovdje najmlađi.
Kći, studentica informatike raspolaže sa internetskom vezom, dobija podatke o našoj web.stranici kako bi mogli pratiti rad naše udruge.
Pridružuje nam se i pomalo posustali Glavni tajnik HMGS, krepi se kruškovačom i nakon povratka snage, pozdravljamo domaćina i pridružujemo se već prikupljenim gljivarima kod poznatog doma "Anka Rožanka"
Na našu veliku žalost ugostiteljski obrt više nije u funkciji ali inventar objekta možemo slobodno koristiti,.
Kako je dalje bilo prikazano je audio-video uradku  ovdje