8.Smrčkijada u Umagu


 


 Piše, Željka Sunko

5.,6. i 7. travnja održana je u Umagu trodnevna SMRČKIJADA. Na poziv tamošnje udruge ljubitelja gljiva BOLETUS, odazvalo se tridesetak članova naše udruge, te smo organizirano autobusom, u subotu krenuli na izlet. Vrijeme nam i nije baš bilo naklonjeno, bilo je prohladno, nadali smo se da će kiša koja je bila najavljena prestati padati dok mi stignemo u Umag, ali i tamo je padala sitna i gusta. Tijekom vožnje imali smo prigodu saznati nekoliko zanimljivosti o: „ sto kilometara dugoj i sedamdeset kilometara širokoj Istri“ od gospodina Milana Jelenića.

Nas novije članove, oni iskusniji odmah su upozorili da SMRČKIJADA ne znači nalaženje smrčaka u prirodi do mile volje, tako je i bilo !

Kako bi svi mogli vidjeti kako smrčak izgleda, Umažani su nekoliko lijepih primjeraka izložili na štandu. Tamo se već pripremao kotao sa gljivama i krumpirom, mogle su se kupiti po povoljnoj cijeni majice sa logom skupa ili platnene torbe

Nakon pozdravnog govora i organizirane okrepe krenuli smo potražiti sreću ( čitaj gljive ) na obližnjim terenima. Naša grupa nije imala sreće sa smrčcima, ali pronašli smo lijep poveliki TRAMETES VERSICOLOR i nekoliko manjih smrčkovica

Za one koje zanima, šparoga je bilo, ali bile su male, tanke i tvrde. Prošle godine smo se žalili da su takve zbog suše, ali čini se da im ni ovogodišnje kiše ne prijaju!

Po povratku sa terena, po želji se moglo kušati pripremljeni gljivlji ručak i popiti piće. Gljive koje su pronađene tog jutra izložene su, kako bi ih ocjenjivački sud ocijenio. Bilo je očito da sezona gljiva tek počinje, pa je za sve ubrane ( i donešene ) gljive bio dovoljan omanji stol. Osim nagrada za najljepše smrčke, najljepšu gljivu,najviše gljiva, najljepšu košaricu . . . ocjenjivali su se i gljivarski štapovi!

Skup je doista bio međunarodni, pa su sudionici stigli čak iz daleke Švedske, na smotri su sudjelovale 33 gljivarske udruge iz Italije, Slovenije, BiH, Srbije i Hrvatske. Sve su pristigle udruge dobile prigodna priznanja, a pobjednici po kategorijama prigodne nagrade. Veselom tonu skupa pomagala je i živa glazba.
U povratku, svratili smo na domaćinstvo gospodina Eligija Pilata, u Vižinadu ( u organizaciji je pomogao naš član, gospodin Luka ), tamo smo također lijepo primljeni uz upaljenu vatru u kaminu ( gdje smo malo prosušili mokre nioge ), sir, kruh, izvrsno maslinovo ulje i vino. Također, mogli smo uživati u ljepoti njihove višestruko nagrađivane okućnice.
Domaćini SMRČKIJADE pozvali su nas da dođemo i iduće godine i zaželjeli nam više sreće u pronalaženju smrčaka.

 

Mi smo uz kotizaciju dobili porciju fritaje od gljiva, pa nismo čekali da suci odaberu najbolji kotlić. U bistrou su pripremili štrudle od šumskog voća i borovnica, svaka čast gospođi koja ih je pripremila ( vidjeli smo je ujutro kako razvlači tijesto ) bio je za prste lizat' !

Našem druženju polagano je dolazio kraj a mi puni pozitivnih dojmova krenuli smo dalje i odlučili : doći ćemo opet, ali posebno obići sam kanjon, a posebno okoliš u potrazi za gljivama.
Interesantan doživljaj za nas nove članove zbio se u toku našeg gljivarenja i predaje gljiva. Naime, susretnemo mi nekog gospodine „sumnjivog“ ili bolje reći za nas čudnog ponašanja koji zaviruje u svačiju košaricu,gleda, uzima gljive iz košarice. Promatramo ga začuđeno ali toleriramo njegovo pomanjkanje gljivarskog kodeksa. Tek nešto kasnije saznajemo da je to naš poznati gljivar dr. Romano Božac koji traži zanimljive gljive za novoosnovani muzej gljiva u Zagrebu.
Bilo nam je drago da je i u našoj košarici pronašao zanimljive eksponate koji će biti dio velike zbirke gljiva u muzeju.
Možda još više bila sam osobno sretna da sam imala prilike upoznati autora knjiga „600 gljiva naših krajeva“ i „Kuharica sakupljača gljiva“ koje već dvadesetak godina imam u svojoj knjižnici.
Video uradak o izletu u kamačnik možete pogledati ovdje.