Izlet u Klanu 22.06.2013.

  

Piše: Željka Sunko

I ove godine naša udruga OŽUJKA organizirala je izlet u Klanu.
Bio je prekrasan, ne prevruć sunčani dan sa malo vjetra . U šumi divota, ( a, kad svima nama nije ? ) žubore potočići, pjevaju ptice . . .
Okupili smo se oko 9 sati, malo počavrljali i da nam se jedna članica nije okliznula i jako nezgodno pala, pa smo bili zabrinuti za nju, bilo bi nam i ljepše. Želimo joj brzi oporavak i da već idući put bude opet s nama !
Zatim smo se razišli po šumi, da vidimo što nam je ovog puta pripremila. Nakon tjedana kiše i dosta hladnog vremena, naglo je zatoplilo, tlo se dosta osušilo, pa nismo očekivali da ćemo vidjeti značajan broj gljiva. Šumari su mjestimično, sasvim prekrili puteve odsječenim granama piljenih stabala, pa nije uopće lako hodati šumom. Ljudi ove subote baš i nije bilo, susreli smo samo nekoliko vrsta žaba i jednu malu zmiju koja se brzo sakrila od nas. Izlet je kao i uvijek bio edukativnog karaktera, dakle, sakupljali smo sve vrste gljiva, ne bi li ih naši vrsni poznavaoci prepoznali i o svakoj nam ispričali nekoliko rečenica. U svakoj od naših košarica našlo se ponešto, a svi zajedno našli smo:
Žućkaste pupavke ( amanitu gematu )koja kao i druge ovojnjače ima vjenčić, nije jestiva. Jestivu biserku,/amanita rubenscens/, također ovojnjača sa narebranim vjenčićem i ravnim rubom klobuka, te sa karakterističnim „točkicama“, naučili da joj se kožica sa klobuka lako guli, a na mjestima gdje je ozlijedimo poprima vinski crvenu boju. Amanitu spisu – tigricu sa narebranim vjenčićem i mrljicama po klobuku, laganim mirisom po repi, preporuka – ne jesti ! Jedan mali ljetni vrganj ( boletus estivalis ), razlikujemo ga po istoj boji klobuka i stručka i mrežici po stručku, te vidimo da na prerezu ne mijenja boju. Kravlju balegu ( boletus calopus ) sa stručkom pri vrhu crvenkaste boje, koji se ne jede zato što je gorak, pa bi s njime samo pokvarili obrok. Zelenjaču ( boletus eritropus ) koji je ispod klobuka crvenkast, na prerezu mijenja boju u plavkastu i nema mrežice, za njega kažu da je uvjetno jestiv, naime može se jesti ako ga prokuhamo petnaestak minuta i vodu od kuhanja obavezno bacimo. Ariševac koji raste ispod ariša, jestiv je, ali osrednje kvalitete. Žute prstiće ( ramaria flava ) sa tupim i žutim vrhovima, kad se zareže na dnu stručka vidimo mramoriranu strukturu, međutim potreban je oprez jer za vlažnog vremena promijeni boju pa ga je teško razlikovati. Ljubičasto zelene krasnice ( russula cyanoxantha ), koje nemaju ovoj ni vjenčić, imaju „kredast stručak“ rastu u crnogoričnoj šumi i jestive su kao i ( russula vesca ), neke gljive iz te porodice su paprene, a jedino je otrovna bljuvara. Lisičice ( cantarellus cibarius ) male gljive žuto narančaste boje koje umjesto listića imaju „rebra“ koja se sa klobuka spuštaju na stručak i jestive su, vrlo dobre. Busenić sumporača sa panja bjelogorice koje nisu jestive. Zatim, nešto već suhih bukovača, nekoliko drvenastih gljiva i . . oprostit' ćete ako sam koju zaboravila!
Poslije tog „napornog posla“ . . . smo svi ogladnili, pa smo se morali pobrinuti za okrepu, roštilj je naravno bio pravi izbor, jedna naša članica „uradi sam - dobavljač“, a nekoliko članova pravi roštilj majstori. Njihov smo „uradak“ riješili u slast, a nakon toga sve začinili pjesmom. Vrijeme je brzo prošlo, čekale su nas obaveze a i odmor od napornog gljivarenja.

Prije rastanka, dogovoreno je da će se već naredne subote 29.06.2013 god. organizirano poći na gljivarsko druženje u Vrbovsko a 06.07.2013 god. na gljivarsko druženje u Kupjaku /selo Rogi./.
Više o izletu članova u Klanu možete vidjeti  ovdje