U ime gljiva


Piše: Lea Čepić

Još kad sam bila malo djete,majka me u jesen vodila u šumu skupa s njenim drugovima u gljivarenje.Mene je veselilo skupljanje i pogađanje određenih vrsta gljiva poput rujnica,sunčanica,prosenjaka,vrganja..Tek kasnije sam se opet počela zanimati za gljive i samoniklo bilje zbog njihovi prirodnih,zdravih i ljekovitih svojstava koji djeluju na čovjeka.Draže mi je kad sama mogu ubrati neku biljku koja će mi biti lijek i pomoći mi da pobjedim neku bolest nego da kupujem ljekove i ostale kemije iz ljekarne.Ja vjerujem da me priroda može izliječiti i u većini slučajeva to bude tako.
Htjela sam biti član gljivarske udruge kako bi me nauèili što više o gljivama u praksi jer mislim da je bolje ako idem u potragu za gljivama s nekim tko već ima mnogo iskustva u gljivarenju.Također htjela bi imati to iskustvo da sama uberem svoje gljive u šumi a ne da ih moram kupovati u trgovini gdje ni ne znam točno odakle te gljive dolaze i jesu li ubrane u šumi negdje u Kini ili su uzgajane u nečijem podrumu u Mađarskoj.
Drago mi je što su gljive bogate proteinima i bjelančevinama i boljeg su okusa pa ih koristim u prehrani umjesto mesa.Kako ih koristit u ljekovite svrhe trebam još mnogo naučiti o gljivama općenito kako se ne bi dogodile neke neželjene posljedice.
Najviše me kod gljiva fascinira činjenica ta da gljive nisu biljke niti životinje a mogu u svom sastavu sadržavati oboje.One su po svojoj razini organizacije zapravo protobionti-prabića što je isto zanimljivo.
Gljive svrstavamo u mikrobiološki svijet ali i zaseban oblik života na zemlji pa ponekad volim da pomislim kako gljive nisu došle sa ovog svijeta iako se hrane i žive u našim šumama.
Isto tako mislim da su gljive kao živo biće posebne i zanimljive zbog toga što ih možemo jesti kao prehrambenu namirnicu,a s druge strane,možemo ih jesti da bi izazvali halucinogene učinke i učiniti da se osjećate dobro a u isto vrijeme spoznate neke nove stvari o sebi ali to je samo za one najhrabrije; ritualna okupljanja,vještice,čarobnjake,vile i patuljke ili indijanska plemena..
Srce mi se veseli kad opet padne lišće i kišni dani jer tad znam da dolazi jesen i da će gljive ukrasiti šumu svojim šarolikim bojama i izgledom što nas zna lijepo zavarati ali i usrećiti jer tad krećemo u gljivarenje s dobrim društvom pa po cijele dane tragamo za omiljenim vrstama gljiva a zatim se radujemo povratku kući jer se tad kuha fina večera u kojoj su gljive glavni sastojak i tako je cijeli jedan dan ili čak cijela sezona jeseni posvećena gljivama što one i zaslužuju.
Sviđa mi se to što su gljive varljive-tako malene i naizgled bezopasne a zapravo se u bilo kojem trenutku možemo otrovati ako se samo zbog jedne sitnice koju nismo pažljivo provjerili,zabunimo.
Što više istražujem o gljivama shvaćam da one predstavljaju nešto mistično jer toliko toga kod njih nije otkriveno i svaki dan se činjenice o gljivama mijenjaju,što je dosta slično istraživanju svemirskog života.Tako da svijet gljiva nikako nije monoton i dosadan poput većine ljudskih života i svakako bih savjetovala nekome tko misli da je naučio sve o smislu života na zemlji i šire da se počne baviti gljivarstvom ili gljivoznanstvom.