Crveni makovi - za vrganje znakovi.

 

 

   

Zatoplilo već davno i divlji makovi gospodare po Grobničkim livadama ponosno vioreći svojim crvenim kapama.
Kada ih ugledam sjetim se našeg vjerujem ponajboljeg poznavaoca gljiva gospodina Maksa koji uporno tvrdi da su divlji makovi i vrganjevke razvili neku vrstu vremenske simbioze tako da kada vidite makove – tražite i vrganje.
I tako vođen ovom „maksovom“ teorijom polazim u potragu za vrganjima. Oko mene divlji makovi njišu se na poznatoj „senjskoj buri“. Ima ih na stotine. I Grobničko polje poprimilo crvenu boju makova. Adrenalin raste.
Moja suradnica Ecija nalazi stanište divljih jagoda što je okupira i vjerojatno zaboravlja na vrganje kao krajnji cilj naše potrage.
Neumorno pregledavamo svaki žbun, šikaru, travu tražeći kakvu smeđu kapicu edulisa. Tlo još dobro pokrito jesenjim suhim lišćem smeđe boje slično vrganjima umara oči. Nakon dužeg neuspješnog traganja trud nam se barem malo isplatio.
Pored ogromnog hrastovog panja nalazimo stanište Hrastovače /collybia fusipes – Bull.ex FR/. Ima ih na stotine različitih uzrasta. Uzimamo za edukaciju jedan busen a druge ostavljamo majci prirodi.
Nastavljamo sa istraživanjem. Nailazimo na Amanitu spissu, Bolbitius, Megacollybiu, Psathyrellu, Coprinus i Panaeolus ali Edulisu ni traga.
Ipak nismo razočarani. I ovo što je pronađeno ima svojih vrijednosti. Poslije dosta duge zime i vrlo nepovoljnog , sušnog i vjetrovitig proljeća ovo su poslije Morchelle i Calocybe gambose prvi vjesnici masovnije pojave gljiva u riječkom okruženju.
Na edukaciji članova u udruzi, determinaciju ovih gljiva izvršio je predsjednik Predrag što je izazvalo interes prisutnih.
Doznali smo i da je naš Makso pronašao i prve lisičice /cantharellus/. Mjesto pronalaska nije za javnost ili kao on to stručno kaže „u šumi“ i tu završava priča o lokalitetu. I uvjek je u pravu.
Milić M.
Vrijeme: sredina svibnja.