Gljiva ranog proljeća

 

HYGROPHORUS MARZUOLUS (FR) BRESADOLA  
Ožujka, ožujska puževica, martovka, snježnica, proljetna sočnica, marčevka, marčnica.


Ožujka ( hygrophorus marzuolus) je jedna od prvih gliva proljeća koja se javlja odmah po početku kopnjenja snijega , znači negdje početkom veljače pa sve do sredine svibnja , zavisno od godine i vremenskih prilika. Prvo se javlja na padinama okrenutim jugozapadu a zatim jugu da bi se vremenom sve više pojavljivala prema sjeveru.

Ožujka voli silikatna zemljišta, ne bira mikoriznog partnera, u nizinama je obično pored lišćara u visinama pored četinara, majstor je skrivanja i često ne ugleda svjetlo dana ispod debelog sloja lišća. Savršeno je skrivena pod lišćem pa nije ni čudo da je tako mistična i nestvarna.
Vrijeme pojavljivanja nije nikakav siguran znak prepoznavanja jer se često puta vide kasnojesenje tricholome u ožujku ili mjesecu travnju ( Npr.Tricholoma terreum).

Raste kraj bukava, jela, hrastova, pitomih kestena i borova a najčešće se nalazi u višim predjelima iznad 200 (do 1.500) m. gdje prevlađuju jele ili u nižim predjelima gdje se miješa borova i listopadna šuma.
Voli silikatna tla i često je duboko ispod lišća ili iglica četinara, tako da nekada i ne ugleda svjetlo dana.
Klobuk je najčešće u promjeru 5 do 12 cm. okruglasto ispupčen, mesnat, što je stariji sve je niži i na kraju malo tanjurasto udubljen. Klobuci mladih primjeraka i onih koji su prekriveni lišćem ili iglicama su bijele boje dok su primjerci izloženi svjetlosti svjetlo do tamno sivi. Kožica je glatka i nije ljepljiva.
Listići su debeli, srednje gusti , lagano silazeći po stručku. Boja listića je bijela kasnije sivkasta, nježno mekana poput voska, različite dužine. Oštrica im je uvijek svjetlija.
Stručak je gotovo pravilno valjkast 3 do 8 cm. visok , bijel, kasnije sivkast, mesnat i pun. Gornji dio stručka je svilenkast i kao prekriven injem.
Meso je jedro, mekano i sočno. Bijele je boje a ispod klobuka sivkasto. Miris nije izražen.
U gastronomiji ožujka spada u red najkvalitetnijih i najukusnijih gljiva. Naš veliki poznavalac i ljubitelj gljiva gospodin Ivan Foht kaže da se tope u ustima.
U Hrvatskoj je ova gljiva prilično rijetka te je kao takva uvrštena u popis zaštićenih i strogo zaštićenih divljih svojti gljiva. Njeno sakupljanje radi konzumacije nije dozvoljeno.
Udruga gljivara „Ožujka“ iz Rijeke dobila je ime po ovoj prekrasnoj, rijetkoj i mističnoj gljivi. Svake godine već krajem veljače grupe članova - entuzijasta kreću planinskim bespućima iznad Klane, Lisca, Studene i rijeke Rječine tragajući za skrivenim „ljepoticama“.
Prava je radost naći stanište ovih gljiva te kao trofej sačuvati snimak za sjećanje. Izuzetno 2-3 karakteristična primjerka donesu na sastanak Udruge radi edukacije članova. Ostale pronađene gljive ostaju u prirodi kao njen ukras i prilog održivom razvoju svijeta gljiva.

Milić M.