Bravo predsjedniče

 

Prohladno zimsko riječko veče. Bura dostiže i 200 na sat. Tek po koji prolaznik umotan u skafander žurno gotovo trčeći promakne ispod rijetkih svjetala i nestane u mraku. U kafiću na Mažuranićevom trgu tek rijetki pikaderi neumorno bacaju strelice u zadimljenom prostoru. I ja promrzao, uvučena vrata ispod jakne, prkoseći buri, žurim na sastanak Udruge. Po planu rada večeras je predavanje o proljetnjim gljivama. I to uz video projekcije. Najnovije. Predavača ko drugi nego predsjednik. Predrag naravno. Kaže da je već našao i ožujku što mu dosta članova baš i ne vjeruje, ali on je uporan u svojoj priči. Mada je tek juče priznao kao da je ta ožujka bila mala i nešto kao suha jer kiše nije bilo na staništu dovoljno, pa kao zaštićena, baterije u "olimpusu" slabe i jedno rečju "trla baba lan".

Otvaram teška metalna vrata MO Bulevard , dugogodišnji azil Udruge. Siroče riječke nevladine i neprofitabilne povorke. Očekujem poznatu mi sliku: desetak vjernih članova uporno pričaju svoje gljivarske doživljaje koji sve više poprimaju karakteristike onih "lovačkih" priča. Na stolovima stari lap top grli novi digitalni projektor dok ih neumorna Blanka povezuje kao mladence. Predavač nervozno krši prste na rukama birajući pravi CD.
Ulazim u malu salu a neštedne žarulje razaraju zjenice. Privikavam se na ambijet i brzo "kontam": od predavanja ni "P". Sala puna članova koji se ugodno druže. Kao rekao bih neki dernek. Ili tome slično. Preovlađuju članice. Došla je i Mirta koja u "Novom Listu" objavi poneki članak o našoj Udruzi. Pa i Minka poznata po jedinstvenoj bosanskoj baklavi.
Na stolovima košara prepuna aranžiranih ruža. Tek tada shvatih da je danas 8. mart i da ga vrijedne naše članice pristojno obilježavaju. Pridružih se čestitajući. Predsjednik, Predrag naravno, poče onu temu o radnicama u Čikagu pa Klari Cetkin pa... Mi kao malo ganuti što su sve ove divne žene pretrpjele u tijeku emancipacije. I bi nam žao umalo ne ispustismo suze. Predrag to stanje prekine podjelom ruža. Onako predsjednički i muški. Nama malo laknulo pa predložismo da zdravica bude bez "govorancije". Da se muški članovi ne rasplaču.
A napokon krenuli smo i na ozbiljnije teme kao: dali je bolji istarski ili dalmatinski pršut, teran ili malvazija, kulen ili kulenova seka. Složili smo se da se ne možemo složiti i da će svatko konzumirati ono što je bilo ponuđeno. I da ćemo u tome ustrajati.
Družili smo se još dugo i bilo nam je lijepo. Dobro osmišljeno, sadržajno,korisno,ljudski i prijateljski. Zato bravo predsjedniče. Potrebno nam je malo "kruha i igara". A našim članicama Lidiji, Nadi, Eciji, Minki, Nataši, Mirti, Blanki, Jagodi i svim ostalim koje nisu prisustvovale ovom druženju hvala do naredne prilike.
Pogledajte fotografije naše članice Jagode Pavletić.

MILIĆ M.