Ekotoksični metali u gljhivama

 

 

Novo španjolsko istraživanje bit će od koristi svim gljivarima i ljubiteljima gljiva. Testirajući razne vrste na prisustvo teških metala najgore su prošle lisičarke.

Istraživački tim sa Sveučilišta u Castilla-La Manchi analizirao je 12 vrsta gljiva sakupljenih sa nezagađenih prirodnih područja i testirao ih na prisustvo teških metala. "Cilj istraživanja bio je otkriti postoji li povezanost koncetracije određenih teških metala s gljivama na osnovu tri čimbenika: tipu supstrata, području proučavanja i vrsti gljiva", pojasnio je Juan Antonio Campos, glavni autor studije. 

Tim je je analizirao 100 uzoraka 12 vrsta gljiva na prisustvo olova (Pb), neodimija (Nd), torija (Th) i uranija (U). Rezultati studije objavljeni su u časopisu Biometals te pokazuju da postoje "značajne količine" četiriju metala u svih istraživanih vrsta. Također je otkriveno da, ovisno o vrsti gljive, postoje značajne razlike u kapacitetu akumuliranja teških metala. 

Najviše vrijednosti neodimija (7.1 mikrograma po gramu) i olova (4.86 µg/g) otkrivene su u gljive lisičarke (Cantharellus cibarius), često korištene u prehrani diljem Europe. Gljiva raste u sjeni hrasta lužnjaka (Quercus robur), plutnjaka (Quercus suber) i crnike. Pripada skupini gljiva koje žive u ektomikorizi - simbiozi gljiva s korijenjem biljaka pri čemu hife micelija gljive izvana obavijaju korijenje stvarajući tako vrstu "omotača", te su u direktnom kontaktu s mineralnim česticama iz tla. 

Torij (3.63 µg/g) i uranij (4.13 µg/g) najviše su se akumulirali u sumporače (Hypholoma fasciculare), unatoč činjenici da ta vrsta "živi na panjevima i drveću koje je palo na tlo te nije u direktnom kontaktu s mineralnim tvarima u tlu". 

Znanstvenici nisu otkrili značajne razlike u količini metala u gljiva sakupljenih na različitim vrstama supstrata, staništa i lokacija. Jedinu iznimku čini torij, koji se više akumulira u gljiva koje rastu na drvetu (poput sumporače i plamenke (Gymnopilus spectabilis)) od onih koje imaju direktan kontakt s organskim tvarima u tlu (poput vrsta Tricoloma ustaloides i Pisolithus arrhizus). 


Izvor: Eureka Science News

 

 

JOŠ NEŠTO O EKOTOKSIČNIM ILI TEŠKIM METALIMA
Pojam teški metali obuhvaća metale čija je gustoća veća od 5g/cm3. Čitav niz ovih metala je u vidu elemenata u tragu neophodan - esencijalan za mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu, a njihov manjak dovodi do pojave ozbiljnih simptoma nedostatka. Najbolji primjeri su anemija kod manjka željeza, dijabetes kod manjka kroma, problemi u rastu kod manjka nikla. Kod nekih elemenata, kao što su arsen i nikl, funkcija nije još uvijek dovoljno istražena. Kod drugih elemenata kao što su olovo, kadmij, živa, arsen i molibden je dokazano da u većim količinama ispoljavaju toksičko djelovanje. 
 Najčešće je pitanje toksičnosti zapravo samo pitanje količine, a ovaj raspon veoma varira kod svakog pojedinog elementa. Tako se dnevna neophodna količina kobalta, centralnog atoma vitamina B12 koji je neophodan u stvaranju eritrocita kreće oko 0.1 mikrogram. U količinama od 25 - 30 miligrama/dan nastupaju simptomi otrovanja koji obuhvaćaju poteškoće od strane gastrointestinalnog trakta, srčana i bubrežna oštećenja. Ostali elementi kao npr. talij, su u bilo kojoj količini otrovni.

 U sljedećoj tabeli su navedene pojedine grane industrije koje emitiraju teške metale:

Industrijska grana  Cd Cr Cu Hg Pb Ni Sn Zn

Papirna industrija - + + + + + - -

Petrokemija + + - + + - + +

Produkcija klora + + - + + - + +
Industrija gnojiva  + + + + + + - +

Željezare i čeličane + + + + + + + +
 Teški metali mogu u vidu finih čestica prašine dospjeti u atmosferu, odakle se talože u vodama i tlu. U vodama se brzo razrjeđuju i talože kao teško rastvorljivi karbonati, sulfati ili sulfidi na dnu vodenih površina. Kada se adsorpcijski kapacitet sedimenata iscrpi, raste koncentracija metalnih jona u vodi. Kruženje teških metala u prirodi veoma ovisi o promjenama kojima ovi metali podliježu. Toksičnost teških metala se osobito pojačava kroz postupak keliranja i stvaranja sulfida s biološki aktivnim tvarima, naročito enzimima - postupak koji se naziva biometilacija. Osobitu toksičnost ispoljavaju metaloorganski spojevi žive, olova, kroma i selena. 
 Povišena koncentracija teških metala može biti uzrok nastanka autoimunih oboljenja, pri čemu se stvaraju protutijela usmjerena protiv vlastitih organa. Najčešći primjeri su različite vrste alergija, a u žena smetnje u funkciji žutog tijela jajnika (corpus luteum) koje priprema sluznicu maternice za implantaciju oplođenog jajašca. Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka, pri čemu izazivaju njegov manjak. Manjak cinka može izazvati smetnje u funkciji hipofize, štitnjače, nadbubrežne žljezde, jajnika i testisa, što se može negativno odraziti na plodnost. 
 Iz priče o teškim metalima sasvim je jasno da smo na neki način stalno i fatalno izloženi djelovanju različitih čimbenika ekološkog onečišćenja. Naravno da radnik u kemijskoj industriji može izabrati drugi poziv, kao što možemo promijeniti namještaj ili ukloniti šperploče iz stana. Usprkos tomu još uvijek ćemo biti izloženi štetnim činiocima iz tepiha ili tapisona koji su impregnirani s ciljem zaštite od moljaca, ili iz naše garderobe izrađene od pamuka koji je obrađivan pesticidima. Lista je i šira ukoliko pročitamo tvari koje se nalaze u sastavu kozmetičkih sredstava ili ljepila. Ove tvari kada jednom dospiju u naš organizam, talože se u masnom tkivu, kao i jetri, bubrezima i mozgu, a odatle ispoljavaju djelovanje na biokemijske i hormonske procese, kao što su metabolizam i rast stanica, te plodnost. 
 
 Izvor: Dr.Vesna Harni  
  

 

   
 
 ŠTO RADI U TOM SMISLU "OŽUJKA"

 

Neovisno o rezultatima istraživanja navedenih u ovom članku, udruga gljivara "Ožujka"  prezentirala je u  veljači ove godine projekt pod nazivom "Istraživanje mikoflore /svijeta gljiva/ kanjona rijeke Rječine".

Pored osnovnog cilja, kartiranja gljiva u kanjonu rijeke Rječine,  sustavno će se vršiti  i analaize   prisustva ekotoksičnih metala u tkivima  pronađenih gljiva.

U tom cilju uspostavljena  je suradnja sa  Zavodom za javno zdravstvo PGŽ u Rijeci  gdje će se u naredne četiri godine  / koliko je predviđeno trajanje Projekta sa monitoringom/   povremeno vršiti analize ekotoksičnosti pojedinih vrsta gljiva.

Prvi rezultati ovih analiza  očekuju se  početkom  2010 godine  i biti će objavljene  na ovim web.stranicama.

Milić M.