Oprez, krpelji su krenuli

Uvjek aktualno...Krpelji


OPREZ, KRPELJI SU KRENULI!


Unatoč velikom broju krpelja u prirodi i broju ugriza, vjerojatnost je zaraze razmjerno mala
S dolaskom proljeća bude se i krpelji, što može biti potencijalna briga svima koji često odlaze u prirodu. Krpeljna aktivnost uglavnom traje od proljeća do jeseni i u tom je razdoblju potreban pojačan oprez za boravka u prirodi. Hrane se krvlju gmizavaca, ptica i sisavaca. Usni su im organi prilagođeni za ubode i sisanje krvi te mogu biti prijenosnici opasnih zaraznih bolesti. Ne napadaju samo čovjeka nego i čovjekove ljubimce.
Nekoliko je vrsta krpelja, a najviše problema čovjeku zadaje europski krpelj koji može prenijeti krpeljni meningoencefalitis, tj. virusnu upalu mozga i moždanih ovojnica te bakterijske bolesti poput lajmske borelioze i u nas prilično rijetke i nedovoljno poznate erlihioze. Unatoč velikom broju krpelja u prirodi i broju ugriza, vjerojatnost je zaraze razmjerno mala.
Krpeljni meningoencefalitis
Krpeljni meningoencefalitis bolest je srednjoeuropskog tipa uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa (RNA virus, skupina Flaviviridae) koji na čovjeka prenosi europski krpelj (Ixodes ricinus).
U Hrvatskoj se krpeljni meningoencefalitis javlja u kontinentalnom dijelu između Drave i Save (okolica Zagreba, Varaždin, Koprivnica, Vinkovci, Bjelovar) sa slobodnim područjem oko Slavonskog Broda te u novije vrijeme u Gorskom kotaru. Bolest je sezonskog karaktera jer postaje aktualna u proljeće i ljeto. U europskim žarištima sezona može trajati i dulje, pa se javlja još jedan epidemični val u jesen. Najčešće su pogođene osobe koje dolaze u dodir s krpeljom profesionalno ili turistički, provodeći vrijeme na livadama i šumskim predjelima u prirodnim žarištima bolesti.
Prirodni rezervoar bolesti različiti su šumski glodavci, mogu biti i ptice, a novija istraživanja pokazuju da su i velike divlje životinje nosioci virusa. I krpelj može biti rezervoar, koji uz to što ostaje dugo zaražen prenosi virus na sljedeću generaciju krpelja. Virus se prenosi nakon ugriza krpelja, ali i putem ingestije (pijenja) mlijeka.

Kožna reakcija nakon ugriza krpelja
Inkubacija bolesti, tj. vijeme od zaraze do pojave prvih simptoma traje osam do 14 dana. Bolest se razvija u dvije faze. Prva faza javlja se u oko 90 posto bolesnika sa simptomima sličnima gripi: opća slabost i nevoljkost, povišena temperatura, glavobolja, povraćanje, bolovi u cijelom tijelu. Nakon te faze koja traje četiri, pet dana obično je razdoblje bez simptoma koje traje sedam do 10 dana. Druga faza bolesti počinje naglo s visokom temperaturom, glavoboljom, zakočenom šijom i povraćanjem. Češće su izraženi simptomi upale moždanih ovojnica (meningitični), a rjeđe simptomi zbog upale mozga (encefalitični), odnosno kralješnične moždine (mijelitični). Uza znakove upale središnjega živčanog sustava, javljaju se slabosti mišića (osobito gornjih udova), vrtoglavica i pospanost. Bolest ne mora nužno imati takav tijek nego se može javiti samo prva faza ili, pak, odmah počne drugom fazom. U najtežim slučajevima dolazi do paralize disanja, delirija i drugih oblika poremećaja svijesti (koma) sa smrtnim završetkom. Liječenje je isključivo simptomatsko.
Prevencija bolesti uključuje mnoge postupke, od dezinsekcije ugroženih područja do pasivne imunizacije, tj. cijepljenja. Za ljude koji profesionalno dolaze u kontakt s krpeljima postoji preekspozicijsko cjepivo koje se daje u tri doze: prve dvije u razmaku od mjesec dana, a treća nakon 12 mjeseci. Tako postignuta zaštita traje između tri i pet godina pa se preporučuje docijepljenje svake tri godine.
Nakon što krpelj dospije na čovjeka, treba mu oko šest sati da nađe mjesto za hranjenje, potom dva sata buši kroz kožu i najmanje 10 sati je siše i tek je tada osoba zaražena. Uvlačenjem hlača u čarape i majice u hlače produljujemo put koji krpelj treba prijeći i povećavamo mogućnost pronalaženja krpelja tijekom njegova kretanja. U prevenciji je važna i inspekcija tijela na krpelje nakon povratka iz endemskih područja, kao i uporaba repelenata za insekte na koži i odjeći pri zalaženju u takva područja. Ako se krpelj ipak učvrstio u koži, treba ga što hitnije odstraniti. Odstranjivanje krpelja ne smije biti nasilno jer postoji mogućnost da mu rilce ostane u koži. Kako krpelj na zatku ima otvore za zrak, ako na njega kapnemo kap ulja ili ga premažemo vazelinom, zbog pomanjkanja zraka nakon nekog vremena počet će se otpuštati i omogućiti nam da ga izvučemo sterilnom pincetom.
Lajmska bolest

Sljedeća bolest koju prenose krpelji jest Lyme borelioza, uzrokovana bakterijom (spirohetom) Borrelia burgdorferi. Naziv je dobila po gradiću Lymeu u SAD-u gdje se prvi put pojavila u epidemijskim razmjerima. Zahvaća kožu, živčani sustav, srce i zglobove. Najveći broj oboljelih registrira se obično u proljeće i ljeto.
Najčešće počinje pojavom karakteristične kožne promjene erythema migrans na mjestu uboda krpelja (1. stadij). Za nekoliko dana do tjedana može doći do širenja uzročnika u živčani sustav, srce i zglobove, kao i rasipanja po koži (2. stadij), a poslije mjeseci ili godina latencije (infekcija u mirovanju) spirohete mogu dodatno zahvatiti zglobove, živčani sustav i/ili kožu (3. stadij). Godišnje se u Hrvatskoj zabilježi oko 200-300 slučajeva, najčešće u lipnju i srpnju. Većina bolesnika inficira se u prirodi, a bolest se pojavljuje i među poljoprivrednicima.
Klinička slika, epidemiološki podaci o boravku u kraju endemičnom za boreliozu te mikrobioloških pretraga ključni su u postavljanju dijagnoze, a konačnu dijagnozu osigurava jedino uzgoj uzročnika. Liječenje prije svega ovisi o stadiju bolesti: prvi stadij (erythema migrans) liječi se antibioticima peroralno (na usta), a za neurološke i reumatske manifestacije potrebna je parenteralna antibiotska terapija (u venu ili mišić).
Erlihioza
Erlihioza je zarazna bolest koju uzrokuju bakterije iz roda Erlichia. Poznata su dva oblika humane erlihioze, potencijalno vrlo opasne bolesti: humana monocitna (uzročnik E. Chaffeensis) i humana granulocitna (uzročnik još bez imena, ali se gotovo ne razlikuje od E.equi koji je patogen za životinje).
Iako je erlihioza poznatija u Japanu i Sjevernoj Americi, ima je i u nas. Prenose je krpelji srodnici Ixodesa ricinusa, a najčešće se javlja za ljetnih mjeseci u seoskim (ruralnim) područjima. Prosječna inkubacija je osam, devet dana, a prosječno trajanje bolesti oko tri tjedna. Po redu učestalosti simptomi su sljedeći: vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima, povraćanje, osip, kašalj, upala ždrijela (faringitis), proljev, oteklina limfnih čvorova, bolovi u trbuhu, smetenost. Kao komplikacija mogu se javiti oportunističke gljivične infekcije. U težim slučajevima može doći do poremećaja disanja, neuroloških simptoma i zatajenja bubrega. Jednom kad se posumnja na erlihiozu, treba što prije početi liječenje lijekom izbora, a to je doksiciklin.